Sveta Petka, (Sveta Paraskeva, Pyatnitsa, Pyetka ili takozvana Petka Trnovska), bugarska je svetica koja je rođena u gradu Epivatu, koji se nalazio između Silimvrije i Carigrada u Trakiji polovinom desetog stoljeća. Pravoslavna je svetica i čudotvorka, a Crkva ju je slavila 14. listopada po starom, odnosno 27. listopada po novom kalendaru. Ovu Paraskevu srpski narod obično zove sveta Petka a u primorskim krajevima Petka Biogradska. Imala je brata koji se zvao Jevtimije. Još kao djevojčica, dok je s majkom odlazila u crkvu čula je riječi Evanđelja: „Tko hoće za mnom ići, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj, i za mnom da ide“ (Mk 8,34), a zbog toga ona svim srcem je pripadala Bogu i kada je bila odrasla osoba pridružila se grupi blagočastivih ugodnika Božjih.

Nakon smrti svojih roditelja, Petka, željna podvižničkog života napustila je roditeljski dom i otišla u Carigrad, a zatim se zaputila u Jordansku pustinju. U svojoj dubokoj starosti otišla je u Epivat i živjela još samo dvije godine, a za to vrijeme redovito je molila i često postila dok se u jedanaestom stoljeću predstavila Bogu. Bila je pokopana u grobu odvojenog od gradskog groblja po kršćanskom običaju.

Širom Srbije se i veliki broj ljekovitih izvora koji su posvećeni svetoj Petki. Ta čudotvorna i ljekovita voda liječi sve bolesnike koji vjeruju u Boga. Čudotvorne moći svete Petke nalaze se u rumunjskom gradu Jašiju, osim dva prsta šake koji su u kapeli Svete Petke na Kalemegdanu.

LAZAR DINIĆ