Raslo jelenče maleno,
K’o u polju cvijeće šareno.
Gora ga rosom pojila,
Košuta mlijekom dojila.

Jelenče travu gazilo,
U travi izvor spazilo;
Ne da se više dojiti
Ni hladnom rosom pojiti;

S bistroga pije izvora,
Draže mu polje neg’ gora.
Košuta gorom leleče:
Propast će moje jelenče!

Ne sluša mlado jelenče
Što majka gorom leleče,
Već ono skače po polju,
Ne sluti tešku nevolju.

Tuda je momče lovilo,
Jelenče mlado spazilo;
Hitro se strijelom bacilo,
Jelenče ljuto ranilo.

Jelenče pišti u gori,
Rana ga ljuta obori.
Košuta tužno leleče,
Mrtvo je njeno jelenče.

Narodna pesma

otpremio : Pavle Kvasnevski