SVATOVIMA, DA SE OPREMAJU

Zaran’, kume, zaran’, stari svate!
Moli vam se ženikova majka:
zarana joj snau dovedite,
da donese sunca u nedrima,
u rukav’ma sjajne mesečine!

 

ČA SE ONO NASRID MORA BILI

Oj, ča se ono nasrid mora bili?
Oj, su li vali al mladi mornari?
Oj, nit su vali nit mladi mornari,
oj, nek je ono mladoženja Ive.
Oj, na njemu se stomanjica beli.
Oj, nit ju prala majka nit sestrica,
oj, nek je prala tiha godinica,
oj, al sušila jasna misečina.

**
POČASNICE ili ZDRAVICEBISERNA BRADABISERNA BRADABiserna brada,
srebrna čaša,
biser se roni,
u čašu pada,
svako ga zrno
po dukat valja,
a s’jeda brada
tri b’jela grada.

Objašnjenje

Ova pesma se nalazi u I Vukovoj knjizi, pod br. 113, među Paštrovskim pripjevima uz zdravice. Uz ove pripjeve Vuk je zapisao sledeće: „U Paštrovićima je običaj da se na svadbama, a i o krsnijem imenima i na ostalijem velikim gozbama, pije upravo i samo po sedam zdravica, i to:

I u slavu božju,
II u slavu svijeh svetijeh;
III u zdravlje domaćinovo;
IV u zdravlje crkovno ili svešteničko;
V u zdravlje svojijeh starješina ili poglavica;
VI u zdravlje carsko;
VII u zdravlje sofre (cijeloga društva).

Osim napijanja ili molitve, uza svaku zdravicu imaju mali pripjevi, koje svi uglas pjevaju“.

Vuk je u Srpskom rječniku zabeležio: „Srbi napijaju kad god piju rakiju ili vino, a osobito kad su u društvu, kao npr. na krsnom imenu, na svadbi, na krštenju itd. U gornje čelo ne smije (od sramote) sjesti koji ne zna napijati.“

Ljiljana Nikolić • Bosiljka Milić

*
TUŽBALICETi se hoćeš dijeliti
Od svijeta bijeloga,
Od crkovne te gospode?
Nego, bane, ne zaborav’
Vrći ruku na baretu,
Te zafali svoj gospodi,
Toj gospodi crkovnojzi,
Koji za te Boga mole;
I ostaloj braći tvojoj,
Koji su se potrudili,
Tebe plačuć’ dopratili.
Još te, bane, s jadom molim,
Ah! za naša svaka dobra!
Kada, bane, tamo dođeš,
Ti ne nemoj bandunati.
Još te molim s jadovima,
Ah! za naša velja dobra!
Nemoj nam ih zagovorit’;
Nego ćeš ih k nama spravit’.
Da se željno izgrlimo,
(Crno svrći, b’jelo vrći)
I od plača ućešimo.Što učinje velje jade
Mladoj tvojoj kukavici,
Kojojzi si vjeru dao,
Da je ne ćeš ostaviti?
Eto sada vjerom svrnu:
Jutros si je zacrnio:
Nađede joj hudo ime,
Hudo ime, udovica,
Ge bi sjela, da ne sjede;
Ge bi pošla, da ne pođe;
Što bi rekla, da ne reče.
Ma te moli kukavica:
Ah! nemoj je bandunati
A za ljubav, što imaste,
Ni đečicu ludu tvoju,
Koji su te tatom zvali;
Ali ima uzdanicu
U tu tvoju mudru glavu,
Da je ne ćeš bandunati,
Ni ostalu muku tvoju,
Kojuno si ti mučio
Od đeteta malenoga;
Ni sirotnu đecu tvoju
Bez nastave i nauke,
Bez celiva i grljenja
I bez svakog dobra tvoga.S jadom sam ti na dvor došla,
jad je mene!
Da obidem bona tebe,
bore dome!
I da pitam jadna tebe!
mnogo jadna!
S čim si mi se ti ponio,
dobar dome!
E si dvore sagradio,
grade dome!
Nove dvore samotvore,
samo jadna!

Pa sam jutros doranila,
išla u jad!
Da te, dome, s jadom pitam,
dugo jadna!
Kako ti je u tamnilu,
tamnoj mene!
U tamnilu bez viđela,
viđ’ me jadi!
Bez čestoga ponuđaja,
dome slavo!
Bez promjene čiste tvoje,
mnogo jadna!
Kuda li ću sad bez tebe?
srećo dome?
Kako ću ti u dom stajat,
s jadom stala!
Ludu đecu podizati,
prekukala!
Trajat mladost u neradost,
znaš ti, dome!

Evo idem kukavica
u dom kuku!
Kada dođem u dom tamni,
tamnoj mene!
Šta ću đeci kaživati,
đeci lele!
Kad me sretnu đeca u put,
srećo moja!
E su đeca mila tebe,
diko mila?
Često plaču, sporo rastu,
čest moj jade!

Moj Jovane, orlomane,
A kamo te, ne bilo te!
Šta učini i uradi,
Kako će ti kuća tvoja
I žalosna braća tvoja?
Što salomi braći krila
I cijelu bratstvu tvome?
Što se, bolan, ne obrnu,
Na žalosnu majku tvoju
I nevjestu dobro mladu
I siročad tvoju malu?
No se nadam, prijatelju,
Ti si braću zamolio,
Da podižu sirotinju,
Da ti tješe staru majku!
Al’ što će ti tužna ljuba,
O za Boga!
No ću tebe prekoriti,
Moj boleći prijatelju!
Što se bolan ne podigneš?
Evo došli prijatelji
I odive, blago, tvoje,
Što ne rečeš: dobro došli!
Ne fala ti, ne valja ti!
Pa ću tebe zamoliti
Moj zavidni prijatelju!
Traži tamo društvo tvoje,
Imaš tamo dobra dosta!
Kad, delijo, tamo dođeš,
Da razviješ svilen barjak
Da pokupiš deli momke,
Deli momke ranjenike
I izbiraš zor junake,
Od Kosova glasitoga,
Naćeš mlade kod starijeh,
Pored Pavla Orlovića,
Naćeš Marka Nenezića!…
Sve junake pod krilima,
Sve se mani krajevima,
Kao sunce nebesima!
Domani se zavičaju,
Tu ćeš naći mnogo brata!
Pozdravi ih, o Jovane!
Kaži tamo za ovamo,
Bješe zora procvjetala,
Zle godine nastupile,
Cvijet momci crnogorski,
Ostraguše pobaciše,
Po sv’jetu se poskitaše!…
Velja bolja obalila,
Glavu bratu izgubila,
Moj Đorđije!
Pa mi kuću zatvorila,
Jarko sunce ukapilo,
Sunce moje!
Majci srce obranjeno,
A tetkama crne dare!…
Pogubila, Bog je kleo!
Potraži mi dična brata,
Dična brata utrenika,
O, Đorđije, sunce jarko!
Kuća ti je pokleknula,
A šljeme se prelomilo,
Na ploču se naslonilo,
Kamen sestri s kraja tvoga!
Kad pred rodsku kuću dođem,
Kad pogledam na prozore:
Tri prozora tri gavrana!
Šćah na vrata da uljezem
Jedan sleće sa prozora
I raširi crna krila,
Ne dade mi da uljezem!
Kraljevi se sjediniše,
Tursko carstvo pregaziše,
Kraljevine proširiše,
Svuda zemlje pregaziše
Tužno roblje izbaviše
I gradove privatiše,
Ma ih tužne okitiše,
Sa glavama juančkijem!
Mnoge majke prokukaše,
Šljemena se prelomiše,
A ognjišta ugasiše.
Kukaj, sestro, do vijeka,
Bez lijeka!